Denis Derk, kritika romana Drift

Denis Derk, kritika romana Drift

Prenosimo tekst o romanu Michela Bozikovica objavljen u Večernjem listu 22. 2. 2015.

Švicarski Hrvati u grotlu Domovinskog i heroinskog rata

Švicarski autor hrvatskoga porijekla Michel Bozikovic za svoj je literarni prvijenac, roman „Drift“ bio nominiran za prestižnu nagradu Ingeborg Bachmann, koja se dodjeljuje u Celovcu. Nagradu nije dobio, ali je i sama nominacija dala vjetar u leđa tom švicarskom scenaristu, glazbeniku, iskusnom skiperu i zaljubljeniku u hrvatsku obalu, pa on sada piše drugu knjigu. A roman „Drift“ odnedavno je dostupan i hrvatskim čitateljima. Na hrvatski ga je prevela Sandra Mlađenović, a nedavno ga je objavio Algoritam u prestižnoj biblioteci KaLibar Krune Lokotara. Glavni likovi romana, švicarski Hrvati Martin i Julien imaju ljubavnih i egzistencijalnih problema i lako upadaju u probleme s drogom, a onda i mafijom. Skloni su avanturizmu, životi im se dramatično isprepleću, zemlja blagostanja Švicarska nikako im nije dovoljna za utemeljeni ljubavni i duhovni život. Oni su stalno na rubu samoubojstva i autodestrukcije, izazivaju opasnosti, izbjegavaju svoje građanski brižne obitelji i gotovo panično traže žene koje bi ih spasile od (samo)uništenja. Julien, bježeći od vlastite ispraznosti, bezglavo bježi u Domovinski rat u Hrvatskoj, prvo u podnožje Velebita, a onda i u okolicu Knina. Iako njegovo ratovanje traje jako kratko, vrlo je intenzivno. U samo nekoliko dana Julien proživljava ono što većina ljudi ne proživi u cijelom životu. Fanatično ubija neprijatelje kao glinene golubove, upoznaje djevojku života, dotiče smisao ljudskog postojanja, a od potencijalnog izdajnika i sumnjivog napadača na hrvatsku policiju postaje nezamjenjivi snajperist i ratni heroj.

Michel Bozikovic maestralno opisuje ratovanje na mitskoj hrvatskoj planini. Riječ je o sjajno napisanim stranicama o ratovanju koje se i ne tiču samo Domovinskog rata nego imaju univerzalni karakter. Ovo štivo nije ideološki obojeno, Bozikovia ne zanima isprazno filozofiranje o pravednom ili nepravednom, agresivnom ili obrambenom ratu ili o hrvatskoj tisućljetnoj povijesti. Njemu je bitan samo njegov junak, neiskusni ali i srčani Julien, čovjek koji bez kalkulacija ulazi u žestok rat u kojem ipak nalazi smisao svog postojanja te budi svoje emocije. A zlosretni Martin Julianov je put do javnosti, pripovjedač njegovog burnog života, ispovjednik kojem je najvažnija dužnost objaviti ispovjednu tajnu i tako spasiti Julienovu, ali i svoju ranjenu dušu.

I Julienovu i Martinovu priču Bozikovic priča bez zadrške, brutalno i bez patetike. Pri tome se obilato služi i svojim poznavanjem hrvatske obale, Zadra, obližnjih otoka, fjakastog mediteranskog mentaliteta… Strastveni su i opisi jedrenja po Jadranu, neravnopravne borbe sa snagom mora, iznenadnim olujama i divovskom pijavicom. Hrvatska je u žarištu ovog avanturističkog, rasnog ratnog romana i to kao zemlja ukojoj se stravične ratne epizode psihodelično smjenjuju s romantičnim turističkim zalascima sunca. Zemlja koja živi onaj svoj poznati i često spominjani, pomalo već i otrcani višak povijesti. Ali, izvan fokusa autora ne ostaje ni Švicarska. Za Bozikovica je to zemlja koja živi svoj rat u miru i u kojoj mu se junaci utapaju u heroinu, viskiku, noćnim klubovima i opskurnim hotelima. Švicarska tako postaje zemlja dosjetljivih dilera, ranjivih intelektualaca, razjarenih ženki i krhkih muških prijateljstava. Zemlja u koju bez većih problema ulaze prokrijumčareni dum-dum meci s hrvatskog ratišta. A hože li ih Martin doista i ispaliti u svoju drogiranu i pijanu glavu? Odgovor se krije negdje pri kraju ovog tajnovitog romana koji ipak nije roman beznađa.

Denis Derk, Večernji list, 22. 2. 2015.